razlika između visoke i niske napojne napetosti
Visoka i niska napetost predstavljaju dvije različite kategorije električne energije koje služe različitim svrhamaa u našim elektroenergetskim sustavima. Visoka napetost, obično iznad 1000V, primarno se koristi za prijenos energije na duga udaljenosti zbog svoje učinkovitosti u smanjivanju gubitaka moći. Viša napetost omogućuje da struja putuje kroz čembenike s minimalnom otporom, čime postaje idealna za distribuciju velikog obujma moći od elektroproizvođača do pretvaračkih stanica. U suprotnosti, sustavi s niskom napetostištom, koji rade ispod 1000V, dizajnirani su za krajnju distribuciju i direktnu upotrebu od strane potrošača u kućama, uredima i većini poslovnih zgrada. Ovi sustavi obično rade na standardnim napetostima poput 120V ili 240V u kućanskim uvjetima. Glavna tehnološka razlika leži u infrastrukturi i sigurnosnim zahtjevima. Sustavi s visokom napetostištom zahtijevaju specijalizirano opremu, proširenu izolaciju i značajne sigurnosne razmake, dok sustavi s niskom napetostištom mogu koristiti jednostavniju, kompaktiju opremu s standardnim sigurnosnim mjerkama. Primjene za svaku su različite, ali komplementarne. Visoka napetost omogućuje učinkovit prijenos energije kroz šire mreže, osiguravajući struju cijelim gradovima i industrijskim kompleksima, dok sustavi s niskom napetostištom rukovode krajnjom distribucijom do krajnjih korisnika, osiguravajući struju za svakodnevne uređaje, osvjetljenje i elektroničke uređaje.